Sastanak u klubu ljubitelja viceva. Svi vicevi su katalogizirani pod brojevima i stari članovi ih znaju napamet. Jedan od članova priča vic:
Pedeset i jedan!
Svi se nasmiju. Jedan drugi član:
Dvadeset i osam!
Grohotan smijeh. Sastanku prvi puta prisustvuje jedan novak. Videći kako je dovoljno izgovoriti samo broj vica, odluči da proba i on.
Osamnaest!
Tajac, nitko se ne smije. Jedan od starijih članova mu se obrati:
Kolega, nije važno kakav je vic, važno je kako se ispriča.