Slovenac: Sanjao sam noćas Zagreb u plamenu. Odjekuju eksplozije, ljudi trče, žene vrište, djeca plaču... Hrvat: Ej, Janez, pa ti si si zloban do daske. Ja sam, vidiš, sanjao Ljubljanu obasutu cvijećem, ljudi su pjevali iz sveg glasa, zastave su se vijorile, djeca su nosila transparente... Slovenac: Stani! Kakve transparente? Što će to djeci? Što je pisalo na njima? Hrvat: Ma, otkud ja znam, pa znaš da ne znam čitati ćirilicu.