Očajan tata zove svog kuma u Zagreb: Halo kume! Gdje si, što radiš. Da te pitam, možeš li zaposliti negde ovog mog malog? Sad je završio srednju školu pa baš i nema želju učiti dalje. Naravno kume, pošalji ga kod mene u Zagreb. Odmah ga ubacujem u skupštinu. Imat će 2 000 Eura plaću, ništa ne mora raditi. Čita novine i to je to. Joj kume, mnogo je to love za mladog čovjeka. Iskvarit će mi se. Daj nešto za malo manje love, a da više radi. Dobro, neka onda bude predsjednik Upravnog odbora u mojoj firmi. Tu mu je plaća 1500 Eura. Dođe jednom-dvaput tjedno na posao, ima tajnicu, službeni auto, vozača, telefon. Ma kume, puno je i to. Ima li nekakav posao gdje se radi 8 sati dnevno, 5 dana u tjednu, a da zarađuje neku pristojnu lovu. E kume, za to mu treba fakultet.