U nekom selu vjenčao se mladi par i pošto je to u tom selu bila takva tradicija, novopečeni muž učlanio se u "Klub Oženjenih Muškaraca". Naime, svi oženjeni muškarci iz sela učestvovali su u tom klubu kojem svrha je bila druženje petkom uveče uz nekoliko čaša piva i prijatnom razgovoru.
I tako jednog petka oženjeni muškarci druže se tako oni i razgovaraju o tome šta ko najviše voli da radi. Pošto su svi muškarci osim mladoženje bili već stariji, njihova omiljena djela bila su tome primjerna:
- "Ja najviše volim ići u kino," kaže prvi,
- "Ja obožavam igrat briškulu," komentira drugi,
- "A ja sam veliki ljubitelj boćanja," na to će treći i tako svi više-manje davaju slične odgovore, dok nije došao red na novopečenog muža.
- "Ja najviše volim ševiti moju mladu ženu," kaže on. Stariji kolege potapkaju ga po ramenu kao:
- "Mlad si ti, proći će tebe ta euforija kad-tad."
Nakon druženja, mladi muž se vraća kući, pa ga žena pita:
- "I, dragi, o čemu ste danas razgovarali?"
- "O tome šta ko najviše voli da radi."
- "I šta si ti rekao?"
Mladić se malo zamisli, pošto nije htjeo ženi reći istine da se ona ne bi uvrjedila.
- "Ja sam reko da najviše volim ići u crkvu," izmisli mladić prvo što mu pade na pamet.
- "Nisam znala da si toliko vjeran. Ali dobro, tek smo se vjenčali, neke stvari još nismo saznali jedno o drugom..."
Slijedećeg dana mladi muž i njegova žena šetaju po selu kad ono naiđu članovi "Kluba Oženjenih Muškaraca" pa kažu ženi:
- "O, gospođo, čuli smo da vaš muž najviše voli jedne baš jako delikatne stvari...!"
A ona će:
- "Ništa mu ne vjerujte, samo dva puta bio je unutra i još tada je zaspao..."